Ukoliko dijagnosticiramo upalu, najprije ćemo napraviti rendgenski snimak zuba, kako bismo utvrdili u kakvom je stanju zub, te koliki je obim upale. Nakon toga, otvaramo zub koji je uzročnik problema. Otvaranje se obavlja uz anesteziju, te se vrši uklanjanje inficiranog tkiva iz unutrašnjosti zuba. Ako je dio pulpe još funkcionalan i nikako nije moguće postići bezbolnost endodontskog zahvata, iskoristit ćemo devitalizacijsko sredstvo koje će kroz više dana umrtviti “živac”, a potom ćemo jednostavno izvaditi pulpu iz kanala i nastaviti liječenje. Nakon što se čišćenjem zubnih kanala i ispiranjem posebnim hemikalijama ukloni upaljeno tkivo i unište bakterije, kanale zuba je potrebno zatvoriti kako ne bi došlo do reinfekcije, te eventualno opskrbiti nadogradnjom i krunicom.

Iako je sam zahvat bezbolan – neugoda, osjetljivost na zagriz ili blaga bol nakon zahvata su normalni, te će ubrzo nestati. Ako se svi simptomi smire, a zub pokazuje znakove zacjeljivanja na RTG snimkama, reći ćemo da je endodontski zahvat uspio.

U rijetkim slučajevima zbog pretjerane reakcije organizma, perzistentnih bakterija ili loma sitnih instrumenata za čišćenje u samom kanalu nije moguće konzervativno izliječiti infekciju na vrhu korijena. Tada se pristupa apikotomiji – malom hirurškom zahvatu kojim se odstranjuje vršak korijena i upaljeno okolno tkivo.